Koordinacija je najvažnija motorička vještina jer lako može ukoliko je dobro razvijena prekriti nedostatke neke druge motoričke vještine poput brzine. Stoga je logično što sva motorička testiranja djece sadrže testove koordinacije. Problemi sa testovima koordinacije se javljaju jer isti teško mogu biti mjerljivi, međutim neki autori navode kako su oni mjerilo ukupne motoričke sposobnosti budući da često sadržavaju sve elemente motorike (Sekulić, 2015). Najčešći korišteni test koordinacije je poligon natraške. Koordinacija je vještina koja se uči, a početak puberteta je najbolje vrijeme za stjecanje ove motoričke osobine. Dobra koordinacija sastoji se od kombinacije više fluidnih kretnji s ciljem svrsishodnog pokreta. Koordinacija se može podijeliti na fine i grube motoričke sposobnosti. Fina motorika pronalazi se u malim koordiniranim pokretima, a kao primjer sporta za koji je potrebna fina motorička navodi se snooker. S druge strane, za grube motoričke sposobnosti potrebna je aktivacija više mišićnih skupina i zahtjeva izvođenje velikog opsega pokreta. Kao primjer nekih grubih motoričkih sposobnosti navodi se udaranje nogom, skakanje i slično. Koordinacije je glavni dio motoričke sposobnosti neke osobe, a kao takva od velike je važnosti u sportu. Za koordinaciju se često govori kako je zaslužna za izvođenje kompleksnih vještina, a u sportu je s toga postala bitna sastavnica trenažnog procesa. U nogometu postoji nekoliko faza s obzirom na dob, a u kojima se naglašava postepeni razvoj motoričkih vještina od jednostavnijim ka složenijima. Glavne razvojne faze nogometaša podijeljene su u četiri faze. Prva faza obuhvaća djecu od pete do osme godine, a djetetu je od najranije dobi bitno davati rane podražaje kako bi razvilo velik broj sposobnosti. Nogometni trening prve faze sastoji se od niza vježbi za poticanje razvoja koordinacije, brzine, fleksibilnosti, preciznosti i jakosti (žongliranje loptom, udarci, vođenja i primanja lopte s raznim stranama stopala). Druga faza obuhvaća djecu od devete do dvanaeste godine, a u obuku se postepeno uklapaju tehnike: dribling, centaršut te se kroz igru uvodi dijete u složenije stvari poput taktičkog odlučivanja. Treća faza obuhvaća djecu od trinaeste do šesnaeste godine, a u tijelu mladog nogometaša kroz pubertet se događaju najveće promjene. Ovo je faza u kojoj se prelazi u ozbiljniji trenažni proces i dijete se specijalizira za određenu poziciju u igri. Završna faza traje do devetnaeste godine, a ona završava cjelokupnim formiranjem mladog nogometaša (Erceg, Rađa, Sporiš, 2018). Cilj ovog rada je napraviti pregled dosadašnjih istraživanja koja su se bavile važnošću koordinacije kod mladih općenito, ali i objasniti važnost koordinacije kao motoričke vještine, navesti testove, te kako kroz igru potaknuti učenje koordinacije.