Sportske ozljede u današnje vrijeme sve su češće jer se od sportaša očekuje puno više nego što tijelo može izdržati. Sport je sve dinamičniji i brži gdje su nesrazmjeri između mogućnosti i želja ogromne. Povećana količina treninga, skraćivanje odmora između natjecanja povećavaju mogućnost ozljeđivanja pa je potreban poseban pristup prevenciji. Pravilno zagrijavanje prije treninga i stezanje nakon treninga te provođenje individualnih prevencijskih programa može dati bolje mogućnosti uspješnosti sportaša. Prioritet kineziterapijskog tretmana za donji ukriženi sindrom je povećanje snage trbušnih, paravertebralnih, kao i mišića stražnjice te povećanje mobilnosti zglobova kralježnice i istezanje skraćenih leđnih ekstenzora i fleksora kuka a zbog uočenog kifotičnog držanja, također je dodatna pozornost posvećena istezanju skraćenih prsnih mišića i jačanju mišića ramenog obruča koji su odgovorni za stabilizaciju i pokrete lopatica, uzimajući pri tome u obzir da ni jedan drugi dio tijela ne bude zanemaren. Potrebno je naglasiti kako pri izvođenju vježbi više pažnje poklanjamo preciznom i polaganom izvođenju vježbi nego količini izvedenih. Sve je vježbe potrebno izvesti kontrolirano, bez naprezanja i kontinuirano bez naglih pokreta ili trzaja. Vježbe koje su prikazane koriste Pilates principe pri čemu se aktivira više mišićnih skupina istovremeno što rezultira većom fleksibilnosti i koordinaciji mišićne mase. Pri planiranju vježbi išlo se od poznatih prema nepoznatima, stabilnim prema nestabilnim, jednostavnih prema složenima te kroz povećanje opterećenja i broja ponavljanja kroz jednu seriju. Umjesto povećanja broja serija uvode se nove vježbe za iste mišićne skupine. Korišteni su rekviziti i varijacije u izmjeni ritma i brzine izvođenja, bez odmora između vježbi. Ukoliko je ipak potrebno koristiti odmore poželjno je da budu u trećoj i četvrtoj etapi u trajanju od 30 sekunda. Što se tiče vježbi za trbušne mišiće, kod problema hiperlordoze potrebno je izbjegavati podizanje u sjed (sit-up kontrakcije). Pri podizanju u sjed, fleksori kuka (m. iliopsoas) preuzimaju veliki dio izvođenja pokreta, tako da se jačaju mišići kukova, umjesto dubokih trbušnih mišića koji osiguravaju stabilnost kralježnice. Time se uzrokuje dodatno skraćivanje ionako skraćenih fleksora kuka. Stoga se trbušne kontrakcije izvode tako da se lopatice odlijepe od podloge, a zdjelica zadrži u neutralnom položaju. Cilj je vježbama za trbušne mišiće primicati trbušni zid kralježnici, kako bi se stvorila kvalitetna potpora s ventralne strane. Iz tog razloga trbuh ne tretirati previše kontrakcijama već Pilates vježbama, vježbama stabilizacije i aktiviranjem transversus abdominisa. Diafragmalnim disanjem omogućiti kvalitetnu potporu od strane torakolumbalne fascije. Također je potrebno izbjegavati podizanje i spuštanje obje noge istovremeno, kako se nebi dodatno povećala lumbalna lordoza. Leđna ekstenzija, a naročito hiperekstenzija je kontrindicirana! Što se tiče aerobnog treninga, u prve dvije etape izvodi se 3x tjedno u trajanju od 15-20 min. Kao uvodni dio treninga (zagrijavanje) skupa sa treningom snage, a u naredne 2 etape budući da se uvode zahtjevnije vježbe, aerobni trening izvodi se odvojeno od treninga snage, 2x tjedno, ali traje duže (30 do 45 min) i zahtjevniji je. Na kraju svakog treninga izvode se vježbe za istezanje cijelog tijela s naglaskom na fleksore kuka i lumbalne ekstenzore, kao i skraćene prsne mišiće.