Koordinacija je interakcija središnjeg živčanog sustava i skeletnih mišića u svrhovitom slijedu pokreta. Najvažnija motorička sposobnost za uspjeh u sportu. Možemo je podijeliti na opću i specifičnu. Opća omogućava nogometašima da brzo usvoje nove, često komplicirane, kretne obrasce. Specifična omogućuje nogometašu da brzo, precizno i s lakoćom izvodi kompleksne tehničke i taktičke strukture u različitim uvjetima. Koordinacijske sposobnosti nisu urođene, već se razvijaju učenjem. Najbolje vrijeme za razvoj ove sposobnosti je pretpubertetsko razdoblje djece od 7 do 12 godine. U treningu koordinacije mlađih uzrasta važna je bazična koordinacija u kojoj sudjeluju velike skupine mišića u pokretima cijelog tijela kao što su hodanja, trčanja, održavanja ravnotežnih položaja, skakanja, a koje djeca izvode spontano i kroz igru. Ukupno postoji 7 komponenti koordinacije specifičnih za nogomet: ravnoteža, kinestetička diferencijacija, reakcija na signal, prostorna orijentacija, osjećaj za ritam, vremenska usklađenost pokreta i adekvatnost pokreta. Koordinacija se testira različitim testovima koji se sastoje od više zadataka koji se trebaju izvesti u što kraćem vremenu po točno utvrđenom redoslijedu. Testovi pomoću kojih možemo procijeniti ovu sposobnost su npr.: trčanje natraške, trčanje oko čunja, provlačenje ispod klupice, penjanje po ljestvama.