U radu je prikazana problematika ozljeda u sportu kao i mogućnosti prevencije i rehabilitacije. Kako su ozljede u sportu, nažalost, svakodnevna pojava, one predstavljaju veliki problem kako za igrača tako i za momčad za koju igrač nastupa, trenera, fizioterapeuta i klupskog liječnika. Kako je u radu zaključeno, ovakve ozljede su ozbiljne, s visokom incidencijom nastanka u sportu koje zahtijevaju dugotrajan proces fizioterapije kako bi se prevenirala daljnja šteta na sami zglob koljena i gležnja, ali i čitavu biomehaniku tijela, te kako bi ozlijeđenog sportaša osposobili za povratak u natjecateljski sport ili smanjili broj novonastalih ozljeda u klubu (prevencija). Programi i tehnike prevencije ozljede koji su navedeni u radu imaju svoje prednosti i mane jer ovise o dobi, spolu, stupnju napretka/reakcije na program fizioterapije. Kao primjer tome mogu se navesti pliometrične vježbe koje se najčešće koriste samo kod aktivnih sportaša i pacijenata mlađe dobi jer traže visoku tjelesnu spremu i koordinaciju. Povratak svakodnevnim aktivnostima te aktivnom sportskom životu pod punim opterećenjem najbolji je pokazatelj uspješnosti provedbe rehabilitacije i tehnika koje su primjenjivane za oporavak od ozljede. Međutim, sam kraj fizioterapijskog procesa ne znači nužno i potpuni oporavak, već je pacijente/sportaše potrebno educirati kako bi se pridržavali uputa i vježbi kojima bi prevenirali nove potencijalne ozljede.