Cilj ovog rada bio je prikazati i istaknuti učinke tjelesne aktivnosti i rekreacije na djecu, razloge odmicanja adolescenata od sporta i mogućnosti njihova zadržavanja u sportu ili rekreaciji te strategije i preventivne programe kojima bi se ta pojava mogla spriječiti. Kroz rad je napravljen pregled raznih istraživanja i preporuka koji nam potvrđuju važnost bavljenja sportom i tjelesnom aktivnošću za cjelokupno zdravlje kao i na razvoj djece i mladih. Dokazan je pozitivan utjecaj bavljenja tjelesnom aktivnošću na krvožilni i mišićno koštani sustav, na motoričke sposobnosti i metabolički sustav, kao i na psihološki i socijalni status. Nadalje, uvidom u prikazana istraživanja zaključujemo kako bi model očuvanja zdravlja trebao biti usmjeren ne samo na osobu, nego i na cijelu lokalnu zajednicu i društvo u cjelini. Pri tome je uloga roditelja u pružanju potpore i podrške te usađivanju navika djeci je ključna i trebala bi ostati zdrava. Također, i škola je okruženje gdje je na velikom broju djece lako prepoznati faktore rizika za zdravlje te bi, svakako, u školski sustav trebalo uvrstiti preventivne mjere i promovirati zdrave stilove života. Naravno, presudna je uloga trenera koji bi djetetu osim tjelesnih dobrobiti trebao usaditi ljubav prema sportu, pozitivan i moralan sustav vrijednosti te uz zabavu djelovati na njegov razvoj, poticati njegovu individualnost i kolektivnu odgovornost. Naposljetku, nažalost razlozi prestanka bavljenja sportom su raznovrsni. Vrlo niski postotaka preporučene razine tjelesne aktivnosti među hrvatskim adolescentima dodatno naglašava važnost promicanja fizičke aktivnosti u zajednici. Ono što smatramo da bi bilo dobro ispitati u budućim istraživanjima je koliki postotak djece koja treniraju postanu vrhunski sportaši te, na tragu toga, razmisliti o sustavu i načinu treninga koji dovodi do ranog odustajanja od sporta te tu pravovremeno djelovati. Usprkos raznim modelima koji se moglo primijeniti u tu svrhu, zasigurno je najvažnije pristupiti procesu razvijanja i napretka kroz višedimenizionalni pristup a ne samo onaj motorički. Jer, ipak, ljubav, uživanje, radost i druženje bi trebalo zadržati kao nit vodilju za svaki napredak, kako u sportu tako i u životu.