Rame predstavlja jednu kompleksnu cjelinu koja se sastoji od dva zgloba, akromioklavikularnog i glenohumeralnog zgloba. Akromioklavikularni zglob je mjesto gdje se spajaju akromion (dio lopatice-scapula) i ključna kost (clavicula). Glenohumeralni zglob je mjesto gdje se susreću glava nadlaktične kosti i čašica (gleonid fossa- dio lopatice). Sama anatomska i fiziološka postavljenost ramena omogućava sinkronizaciju među cijelog ramena, donjeg dijela vratne kralježnice, gornjeg dijela grudne kralježnice, dijela prsnog koša i nadlaktice. Zahvaljujući ovoj sinkronizaciji rame pravi sljedeće pokrete: fleksija, ekstenzija, abdukcija, adukcija, vanjska i unutrašnja rotacija. Sindrom sraza u ramenu ili poznatije kao “impingement sindrom” je jedna od najčešćih dijagnoza kod ozljede ramena. Sindrom sraza je zapravo iritacija rotatorne manšete koja može dovesti do pucanja tetive, a nastaje zbog “udaranja” koštanih struktura u tetive: acromiona ili coracoidnog nastavka. Da bi pravilno dijagnosticirali ovaj sindrom najbitnije je pregledati vrat i ramena. Moramo pažljivo ispitati snagu gornjih ekstremiteta, također opseg pokreta vrata i ramena. Mišiće rotatorne manšete najbolje je izolirati, točnije napraviti blokadu supraskapularnog živca. Ispitivanje se može vršiti s testovima, X-zraci mogu pokazati koštani izdanak akromiona kao i MRI. Testovi koji se koriste za dijagnosticiranje sindroma sraza su: Neerov test, Hawkins Kennedy test, Korakoidni impingment test, test spuštene ruke, Jobe test, test abdukcije/vanjske rotacije, test pritiska na trbuh (Belly press test), Lift off test, test križnih ruku (cross-arm test). Cilj kineziterapije je omogućiti razvoj optimalne razine mišićne snage, i poboljšati opseg pokreta te razviti motoričku kontrolu. Program kineziterapije obuhvaća: vježbe povećavanja opsega pokreta; pendularne vježbe; vježbe jačanja mišića ramena; vježbe disanja. Međutim program se odvija individualno, tj. ovisi od pacijenta.