Cilj ove studije bio je formulacija teorijskih koncepata koji omogućuju analizu stanja i prijelaznih vjerojatnosti u košarkaškoj igri. Također, jedan od ciljeva ovog rada je postavljanje i empirijska verifikacija modela diskretnih slučajnih procesa, Markovljevih lanaca. Na uzorku od 24 košarkaške utakmice Top 16 Eurolige za sezonu 2009/2010 korištenjem skupa od 526 varijable - stanja košarkaške igre detaljno je istražena struktura košarkaške igre u fazi pozicijske i tranzicijske obrane. Analizom dobivenih rezultata u ukupnom prostoru obrane dobiva se da se cjelokupan uzorak od 24 utakmice sastoji od 3211 obrambenih akcija. Na temelju originalnog skupa varijabli izvedene su nestandardne situacijske varijable pozicijske obrane. Pritom je izvršena je eksplorativna strategija faktorske analize u manifestnom prostoru 7 definiranih nestandardnih situacijskih varijabli: broj pozicijskih obrana od pick and roll, pick and pop i handoff manevara koje su završile uspješnim ishodom, broj pozicijskih obrana na low post-u koje su završile uspješnim ishodom, broj pozicijskih obrana od izolacija na perimetru koje su završile uspješnim ishodom, broj pozicijskih obrana od blokova na igračima bez lopte koje su završile uspješnim ishodom, broj timskih pozicijskih obrana od prodora sa loptom sa perimetra koje su završile uspješnim ishodom, broj pojedinačnih pozicijskih obrana na igraču sa loptom na perimetru koje nisu rezultirale prodorom, a koje su završile uspješnim ishodom i broj pozicijskih obrana od utrčavanja sa perimetra te od ubacivanja visokog igrača u srce reketa, koje su završile uspješnim ishodom. Ekstrahirana su 4 faktora: (1) faktor kontrole prostora pod košem (reketa); (2) faktor kontrole vanjskog šuta; (3) faktor pojedinačne obrane na lopti i (4) faktor obrane od pick and roll/pop i handoff-a. Višestrukom regresijskom analizom istražena je povezanost istog skupa varijabli sa uspješnošću pozicijske obrane. Nadalje, diskriminacijskom analizom na prostoru 14 nestandardnih situacijskih varijabli (7 gore navedenih uspješnih i 7 neuspješnih) utvrđene su one varijable koje najviše razlikuju obrambeno uspješne od neuspješnih ekipa. Dobiveni rezultati u sklopu obje navedene analize upućuju na važnost uspješne pojedinačne obrane na lopti te uspješne timske obrane od prodora sa loptom. Pretpostavlja se kako su to varijable koje možemo interpretirati kao glavne generatore uspješnosti pozicijske obrane. Višestrukom regresijskom analizom također su istraženi učinci međudjelovanja tranzicijske/pozicijske obrane i tranzicijskog/pozicijskog napada. Dobiveni rezultati potvrđuju činjenice odavno naslućene i postavljene u košarkaškoj praksi. Predloženi novi metodološki pristup analizi stanja košarkaške igre i prijelaznih vjerojatnosti Markovljevim lancima nije konačan, nego se treba shvatiti kao polazišna točka za empirijsku provjeru i daljnja istraživanja na temelju kojih će se model mijenjati i dorađivati.