Nogomet je globalno najpopularnija sportska aktivnost te tom činjenicom spaja ljude različitih kultura i religija diljem svijeta. Kao posljedicu toga imamo sve veće uključivanje djece u sustavno treniranje nogometa i to od najranije predškolske dobi po raznim nogometnim školama ili klubovima. Kroz povijest nogomet se mnogo mijenjao, ali osnovni bit igre ostao je nepromijenjen do danas međutim postoji mnogo elemenata u nogometu o kojima ovisi izvedba nogometaša. Neki od tih elemenata su tehničko-taktička pripremljenost te antropološki status nogometaša. Danas treneri na temelju rezultata mjerenja određenih sastavnica antropološkog statusa mogu uvidjeti koje su to karakteristike koje krase nekog pojedinca, a isto tako i koje mu nedostaju te na kojima bi se moglo poraditi i podići ih na višu razinu. U različitim kategorijama susrećemo se sa različitim karakteristikama. Krenuvši od mlađih početnika(u-9) težimo prvenstveno da djeca zavole nogomet kroz smislene igre. Bitno je slijediti protokol rada kako bi napredak bio postepen i učinkovit. Njih se ne smije tretirati kao odrasle osobe jer je pojam nogometa u njihovom razmišljanju opredijeljen za zabavu. Kod početnika(u-10/11) se podiže razina treniranja zbog zrelosti u odnosu na prethodna razdoblja. Lakše savladavaju činjenicu da igra nije najbitniji element na treningu, već vježbe koje će unaprijediti njihovo postojeće znanje. Kategorija mlađih pionira(u-12) se dobno poklapa sa ranim pubertetom kod većine djece. U ovoj su dobi rast i razvoj intenzivniji, pogotovo ubrzan rat kostiju, a mišićna vlakna se izdužuju i time se povećava tonus. Tehničke vještine se razvijaju kroz automatizam i stabilizaciju već naučenih sposobnosti, koje možemo na utakmici primijeniti kroz nekakve akcije, ovisno o trenerovim željama. Isto tako kvaliteta treninga ne ovisi o količini djetetove iscrpljenosti već o emocionalnom izrazu. Djeca prvenstveno moraju živjeti za trening i u njemu uživati, a utakmica mora biti nagrada za trud i zalaganje.