Osnovni cilj ovog istraživanja je utvrditi funkcionalne osobitosti nogometaša pionirskog, kadetskog i juniorskog uzrasta. Istraživanje je provedeno na uzorku od 66 nogometaša koji se natječu u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Ispitanici su podijel jeni u tri dobne skupine: U-15; pioniri (N=22), U-17; kadeti (N=22) i U-19; juniori (N=22). Nogometaši pojedine dobne skupine podijeljeni su na tri subuzorka: obrambeni igrači, vezni igrači i napadači, te po kvaliteti na 1. ekipu i 2. ekipu. Na svim ispitanicima je primijenjena skupina od 3 testa za procjenu morfoloških obilježja, 15 testova za procjenu funkcionalnih sposobnosti, te 6 testova za procjenu ventilacijskih karakteristika. Kako bi se ispunili postavljeni ciljevi i testirale hipoteze korištene su sljedeće metode obrade podataka: deskriptivna statistika, faktorska analiza varijance s Fischer LSD post-hoc testom, kao i faktorska analiza varijance s Tukey-Kramer Unequal N HSD post-hoc testom. Temeljem dobivenih rezultata moguće je konstatirati slijedeće: o Nogometnim treningom moguće je unaprijediti rad srčano-žilnog i dišnog sustava, te tako povećati specifični radni kapacitet, odnosno radnu sposobnost (izdržljivost) sportaša. Dobivene razlike u parametrima za procjenu morfoloških karakteristika, spiroergometrijskih te spirometrijskih parametara između nogometaša različitih uzrasnih kategorija mogu se pored nogometnog treninga, također pripisati i rastu i sazrijevanju; o Razlike unutar svake od navedenih skupina nogometaša po igračkim pozicijama (obrana, vezni red, napad), prvenstveno su uvjetovane pozicijskim specifičnostima; o Od početka igranja nogometa do ulaska u pubertet, djeca imaju uravnotežen rast i razvoj. U pubertetu dolazi do ubrzanog fizičkog rasta i razvoja, stoga su biološki starija djeca fizički superiornija od ostalih vršnjaka i imaju bitno veće šanse da budu odabrani u ekipu. Ključne riječi: