Stolni tenis se ubraja u skupinu tehnički najsloženijih sportova. Od vrhunskih igrača stolni tenis zahtjeva izvanrednu tehničku, fizičku i psihičku pripremljenost. U tijeku igre se neprestano u brzom slijedu smjenjuju udarac, očekivanje, izbor i odluka te novi udarac. Sama igra i aktivnost igrača određeni su okvirima koje čine veličina prostora za igru, brzina leta loptice, brzina pokreta udaraca, vrijeme potrebno za reagiranje. Osnovu uspjeha u stolnom tenisu čini “pravi udarac u pravom trenutku“, što znači da, nakon izbora vrste udarca, treba izvesti ispravan pokret udarca u pravo vrijeme u odnosu na let loptice (timing udarca). Nadmoć u igri stječe onaj igrač koji se može brže i sigurnije prilagoditi promjenjivim okolnostima u tijeku same igre (Hudetz, 2000). Iz svega je vidljivo da je stolni tenis strukturno iznimno složen sport, što je među ostalim uvjetovano uporabom različitih materijala (guma) za igru koji omogućuju/izazivaju različite efekte na lopticu upućenu prema protivniku te omogućuju davanje iznimno jakih rotacija različitih smjerova loptici. To je ujedno i glavni razlog postojanja iznimno velikog raspona različitih tehnika udaraca što stolni tenis ubraja u skupinu tehnički najsloženijih sportova. U ovom završnom radu želim prikazati složenu kineziološku strukturu stolnoteniske igre analizirajući njena osnovna strukturna obilježja.