| Abstract | Veslanje pripada skupini olimpijskih monostrukturalnih cikličnih sportova. Karakterizira ga sukcesivno ponavljanje osnovne strukture kretanja, veslačkoga zaveslaja. Veslačke utrke predstavljaju izraziti fizički, ali i psihološki napor za svakoga natjecatelja. Cilj ovoga rada bio je utvrditi dinamiku hormonskog i metaboličkog odgovora tijela veslača na specifično opterećenje koje predstavlja veslačka utrka na 6 km, provedena na veslačkom ergometru. Ispitanici su bili juniorski i seniorski veslači HVK Gusar iz Splita (N=12) koji se aktivno natječu na klupskoj i međunarodnoj razini. Varijable su uključivale 3 ponovljena oralna uzorka hormona kortizola i enzima alfa amilaze određenih iz sline, kao i 3 ponovljena uzorka laktata određenih iz krvi. Uzorci svih varijabli uzeti su u 3 vremenske točke; po dolasku u klub, nakon protokola zagrijavanja za veslačku utrku, te nakon veslačke utrke na 6km. ANOVA test za ponavljajuća mjerenja korišten je kako bi se utvrdile potencijalne razlike u razinama proučavanih varijabli u različitim vremenskim točkama. Rezultati su pokazali različitu dinamiku hormonskih (kortizol i alfa amilaza) i metaboličkih (laktati) varijabli. Vrijednosti kortizola i alfa amilaze neznatno su se smanjile nakon drugog uzorkovanja u odnosu na početne vrijednosti, da bi obe varijable pokazale statistički značajno povećanje vrijednosti nakon završetka testa (kortizol–p=0,001, partial eta squared= 0,55/alfa amilaza–p=0,001, partial eta squared= 0,58) Razina laktata u krvi neznačajno se povećala nakon protokola zagrijavanja, da bi pokazala statistički značajno povećanje vrijednosti nakon veslačke utrke (p=0,001, partial eta squared=0,96). Slična dinamika kortizola i alfa amilaze može se objasniti kroz njihovu funkciju koja je velikim dijelom vezana za odgovor na fizički ili psihološki stres. Protokol zagrijavanja sastojao se od 20 minuta veslanja na izrazito niskom intenzitetu uz svega nekoliko kratkih povećanja veslačkoga tempa. Ovakav aerobni podražaj vjerojatno je zbog svoga opuštajućega karaktera utjecao na statistički neznačajno smanjenje vrijednosti ovih varijabli. Veslačka utrka koja je uslijedila, s druge strane, predstavlja visoki fizički stres za svakoga pojedinca, povećava udio anaerobnoga rada veslača i samim time donosi povećanje vrijednosti kataboličkih hormona i enzima. Ovo objašnjava statistički značajan skok vrijednosti kortizola i alfa amilaze nakon veslačke utrke. Dinamika vrijednosti laktata pokazala je blago povišenje nakon protokola zagrijavanja te veliki skok vrijednosti nakon veslačke utrke. Laktati su produkt anaerobnoga rada i svako povišenje intenziteta doprinosi njihovome nastanku. S obzirom da su veslači u klub stigli potpuno odmorni s niskim početnim vrijednostima laktata, aerobni stimulus nije reducirao vrijednosti laktata u krvi, već je uslijedilo blago povećanje. Veslačka utrka i veći intenzitet rada te približavanje anaerobnome pragu izazvalo je statistički značajan skok vrijednosti laktata nakon veslačke utrke. Rezultati su pokazali kako visoko intenzivno veslanje izaziva povećanje koncentracije kortizola, alfa amilaze i laktata u tijelu. U veslačkome treningu ovo ne smije biti zanemareno kako bi pronašli pravi omjer između veslanja na visokome odnosno niskome intenzitetu, te istovremeno napredovali i smanjili rizik od pretreniranja. Buduća istraživanja trebala bi uključiti određene anaboličke parametre poput koncentracije testosterona u tijelu veslača, isto kao i određene kognitivne psihološke parametre poput anksioznosti i samopouzdanja kako bi se ispitao njihov utjecaj na hormonski i metabolički status veslača. |
| Abstract (english) | Rowing is an Olympic monostructural cyclic sport. The successive repetition of the basic movement structure, the rowing stroke characterizes it. Rowing races represent an extreme physical and psychological effort for each athlete. This study aimed to determine the dynamics of the hormonal and metabolic response of rowers to the specific load represented by a 6 km rowing race, conducted on a rowing ergometer. The subjects were junior and senior rowers from HVK Gusar in Split (N=12) who actively compete at club and international levels. Variables included 3 repeated oral samples of the hormone cortisol and the enzyme alpha-amylase determined in saliva and 3 repeated blood lactate samples. Samples of all variables were taken at 3 time points: upon arrival at the club, after the warm-up protocol for the rowing race, and after the 6 km rowing race. A repeated measures ANOVA test was used to determine potential differences in the levels of the studied variables at different time points. The results showed different dynamics of hormonal (cortisol and alpha-amylase) and metabolic (lactates) variables. Cortisol and alpha-amylase values slightly decreased after the second sampling compared to the initial values, and both variables showed a statistically significant increase in values after the test (cortisol–p=0.001, partial eta squared=0.55/alpha-amylase–p=0.001, partial eta squared=0.58). Blood lactate levels increased insignificantly after the warm-up protocol, but showed a statistically significant increase in values after the rowing race (p=0.001, partial eta squared=0.96). The similar dynamics of cortisol and alpha-amylase can be explained through their function, which is largely related to the response to physical or psychological stress. The warm-up protocol consisted of 20 minutes of rowing at a very low intensity with only a few short increases in rowing pace. This aerobic stimulus likely had a relaxing effect, causing a statistically insignificant decrease in these variables. The subsequent rowing race, on the other hand, represents high physical stress for each individual, increases the proportion of anaerobic work, and thus increases the values of catabolic hormones and enzymes. This explains the statistically significant increase in cortisol and alpha-amylase values after the rowing race. The dynamics of lactate values showed a slight increase after the warm-up protocol and a large increase in values after the rowing race. Lactates are a product of anaerobic work, and any increase in intensity contributes to their production. Since the rowers arrived at the club completely rested with low initial lactate values, the aerobic stimulus did not reduce lactate values in the blood, but there was a slight increase. The rowing race and higher work intensity approaching the anaerobic threshold caused a statistically significant increase in lactate values after the rowing race. The results showed that high-intensity rowing causes an increase in the concentration of cortisol, alpha-amylase, and lactate in the body. In rowing training, this should not be neglected in order to find the right balance between high and low-intensity rowing, while simultaneously progressing and reducing the risk of overtraining. Future research should include certain anabolic parameters such as testosterone concentration in rowers' bodies, as well as certain cognitive psychological parameters such as anxiety and confidence, to examine their impact on the hormonal and metabolic status of rowers. |
