Cilj ovog rada je utvrditi i objasniti rezultate i razlike situacijske učinkovitosti vrhunskih vaterpolistkinja i vaterpolista. Uzorak entiteta se sastojao od utakmica muškog (n=30) i ženskog (n=23) turnira Olimpijskih igara u Tokiju koje su se održale 2021. godine. Uzorak varijabli činilo je 18 parametara situacijske učinkovitosti: ukupan broj šuteva (BŠ), šutevi iz igre (ŠI), golovi iz igre (GI), šutevi iz faula (ŠF), golovi iz faula (GF), broj peteraca (P), golovi iz peteraca (GP), šutevi iz kontre (ŠK), golovi iz kontre (GK), šutevi s igračem više (ŠIV), golovi s igračem više (GIV), obrane vratara (OV), protivnikovi šutevi u okvir gola (PŠG), blokovi (BL), ukradene lopte (UL), plivanje za loptu (PL), isključenja (ISK) i izgubljene lopte (IL). Prema rezultatima t-testa za nezavisne uzorke potvrđena je hipoteza da postoji statistički značajna razlika između pobjedničkih i poraženih momčadi u 4 varijable te u 8 varijabli situacijske učinkovitosti između pobjedničkih i poraženih ženskih ekipa. Hipoteza nije potvrđena u 12 od 16 paramaetara kod momčadi, odnosno u 8 od 16 parametara kod ženskih ekipa. Prema gore navedenim opservacijama može se zaključiti da se pobjednički i potraženi timovi razlikuju prema određenim vještinama koje su vjerojatno proistekle iz različitog nivoa tehničko-taktičkog znanja, motoričkih sposobnosti i egzekucijskih sposobnosti.