Nogomet je bez konkurencije najpopularniji sport na svijetu. Velik broj ljudi svakodnevno uživa u ljepotama i čarima ovog kompleksnog sporta. Nogomet privlači veliki broj djece koja se njime počnu baviti od malih nogu. Želja im je jednog dana postati poput svojih idola, profesionalni nogometaši koje obasipa slava i novac te koji igraju u najboljim svjetskim klubovima. Nogomet je prije bio „više od sporta“, i danas je slično tome, ali abnormalne cifre i politika koja se umiješala u sami sport malo je poremetila „romantiku“ voljenog sporta. Upravo zbog velike popularnosti i zainteresiranosti za nogomet napravljeno je jako puno znanstvenih radova i istraživanja te napisano mnogo knjiga. Nogomet se u kratko vrijeme razvio i uznapredovao, te od nogometaša iziskuje mnogo veće napore nego prije. Iz tog razloga broj ozljeda se povećao, ali uz razvitak brzine i zahtjevnosti nogometne igre paralelno se razvijao i drugačiji pristup treningu i rehabilitaciji. S obzirom da je vrijednost igrača postala nerealna, od igrača se traže najbolje osobine i sposobnosti. Jedna od najvažnijih sposobnosti koje nogometaš treba imati je agilnost. Najskuplji i najbolji igrači današnjice ujedno su i najagilniji igrači. Od rane dobi agilnost razlikuje uspješne i manje uspješne igrače, iz tog razloga Reilly i. sur. (2000) ističu agilnost, brzinu i anticipaciju kao najsnažnije prediktore za uspjeh u nogometu. Bloomfield i sur (2007) u svojim temeljitim istraživanjima zabilježili su preko 700 rotacija tijela i raznih okreta tijekom jedne nogometne utakmice. Zbog velike važnosti agilnosti prije samog ulaska u pripremni period treninga, raznim testovima agilnosti provjerava se utreniranost sportaša. Postoji mnogo različitih testova, a biraju se oni koji su po karakteru najbliži sportu kojim se bavimo. Već smo ranije napomenuli kako agilnost dolazi u paketu s brzinom i eksplozivnosti, a upravo taj paket je najzaslužniji za uspješnost u nogometnoj igri. Podijelili smo agilnost na reaktivnu i nereaktivnu, obje vrste je potrebno trenirati i razvijati, ali u suštini veća važnost se pridodaje reaktivnoj agilnosti. Reaktivna agilnost je ona koja nije i ne može biti unaprijed planirana već je diktira sama igra, a s tim se u realnosti igrači najviše susreću. Specifični testovi agilnosti su najkorisniji jer osim agilnosti te eksplozivnosti i brzine zahtijevaju i kognitivne i konativne osobine i sposobnosti. Pa su tako Krolo i sur. (2020) imali za cilj procijeniti valjanost i pouzdanost novo razvijenog nogometno specifičnog testa agilnosti. Testovi agilnosti su jako važni i treba ih provoditi te pratiti razvoj igrača, od najmlađe dobi pa sve do seniora. Uz sve to, testovi agilnosti treneru daju jasnu sliku o stanju i treniranosti igrača, te mu te informacije olakšavaju slaganje plana i programa za naredni period. Kod mlađih kategorija testovima agilnosti vršimo prepoznavanje i selekciju mladih igrača. Tijekom faze razvoja i adolescencije jako je važna kontrola treniranosti agilnosti. Kada uzmemo u obzir sve što smo saznali o agilnosti dolazimo do zaključka da je agilnost jedna od najbitnijih motoričkih sposobnosti koja čini prevagu između uspješnih i manje uspješnih nogometaša. Agilni igrači brzim promjenama smjera varaju tj. driblaju svog protivnika, a upravo takve podvige najviše vole zaljubljenici u nogomet. Osim njih, svaki trener na svijetu u svojoj momčadi želi imati agilnog i brzog igrača koji svojim sposobnostima može napraviti veliku razliku na nogometnom travnjaku za svoju ekipu, gdje osim lijepih poteza vrlo vjerovatno dolazi i mnogo golova koje donose pozitivne rezultate, a uz njih stavljaju i osmijeh na lica njihovih navijača.