Cilj ovoga rada bilo je predstavljanje anatomsko-fiziološke pozadine aerobne izdržljivosti, promatrane kroz aspekte treninga i metoda njezina razvoja, kao i dijagnostičkih postupaka. Sve navedeno analiziralo se u kontekstu nogometa, jednog od najpopularnijih svjetskih sportova koji strukturalno pripada kategoriji složenih sportskih igara. Aerobna izdržljivost je funkcionalna sposobnost koja zajedno s anaerobnim oblicima izdržljivosti ispunjava glavne preduvjete uspješnosti u nogometu. Nogometna utakmica donosi dugotrajne fizičke zahtjeve koji mogu trajati i do 140 minuta, uključujući zagrijavanje prije utakmice te period odmora među poluvremenima. Sportaš je u navedenome razdoblju pretežito aerobno aktivan uz određena posezanja za anaerobnim izvorima energije, ovisno o situacijama na terenu. Upravo iz ovog razloga, važno je dovesti aerobni status svakog pojedinog nogometaša na što kvalitetniju razinu, kako bi se povećala kvaliteta njegove izvedbe, zajedno sa sposobnostima trenutne regeneracije, ali i zadržavanja visoke sportske forme tijekom sezone. Razvoj ove sposobnosti usko je vezan uz razvoj kardiovaskularnih i respiratornih kapaciteta, s obzirom da se temelji na transportu i iskoristivosti kisika za oksidativne procese stvaranja energije. Metode razvoja aerobne izdržljivosti mogu biti kontinuirane, diskontinuirane ili intervalne, ovisno o ekstenzitetu i intenzitetu treninga, ali prvenstveno odnosu rada i odmora. Vježbe korištene u treningu uglavnom dijelimo na opće, bazične, specifične i situacijske, kao i istoimene vrste kondicijske pripreme. Opća i bazična kondicijska priprema uglavnom ispunjavaju pripremne i prijelazna razdoblja nogometne sezone, dok se zbog potrebe za većom ekonomičnosti treninga u natjecateljski period uključuju specifična i situacijska kondicijska priprema. Takvi oblici rada objedinjuju se igrama na skraćenom prostoru koje istovremenu super kompenzacijski djeluju na širok spektar funkcionalnih i motoričkih sposobnosti zbog iznimne sličnosti kretnim strukturama i podražajima u nogometnoj igri. Dijagnostika aerobne izdržljivosti provodi se terenskim i laboratorijskim testiranjima, a primjeri takvih testiranja istaknuti su u ovome radu. Laboratorijska testiranja precizna su i pouzdana, ali ne i jednako dostupna i lako primjenjiva kao terenska testiranja. Za optimalan razvoj aerobnog statusa i aerobne izdržljivosti u nogometu potrebno je precizno dijagnosticirati ovu sposobnost i stupanj njezina razvoja, trenažnim metodama prilagođavati intenzitet i ekstenzitet s ciljem postizanja maksimalnih vrijednosti, pri tom izbjegavajući pretreniranost i opadanje sportske forme, kao i potencijalne ometajuće faktore poput neadekvatne prehrane sportaša, nekvalitetnog odmora, narušenog sna i sl. Uspjeh u navedenome mjeri se u kontekstu transfera efekata treninga u nogometnu igru, kao i poboljšanih vrijednosti prvotno dijagnosticiranih parametara aerobne izdržljivosti.